
Šta je okej da uradiš do tridesete?
Kako najbolje opisati dvadesete godine u 21. veku sem kao jedan loop sreće, tuge, uzbuđenja, razočarenja i nostalgije? Zvuči prilično bedak, ali dvadesete su period kada se prvi put susrećemo sa ozbiljnijim emocijama koje ne umemo ni da identifikujemo, a složićemo se da je ceo život sačinjen od osećaja i onih iskrica koje smo jednom osetili.
Uvek ćeš se sećati leptirića u stomaku kada si došao na upis baš tog fakulteta koji je bukvalno za tebe, spakovao dva kofera i mahnuo najbližima, zatim tuge i besa kada si pao prvi ispit jer si se umesto sabiranja broja pročitanih stranica začunao sa poručenim turama alkohola. Ujutru, skrhan bolom, praznog indeksa i novčanika kapiraš da je ipak nešto znao onaj batica Sokrat kada je rakao ‘’ja znam da ništa ne znam’’ i da nisi baš tako native genije kao što si mislio. Kao fajnl tač stiže ti poruka ‘’nije do tebe, do mene je, ali…’’ Kreće period lutanja i preispitivanja ko sam ja i koja je moja ovozemaljska svrha? Zaista, nema ko se makar jednom nije osetio izgubljeno tokom dvadesetih.
Dalje, idemo na period jurenja da završimo godinu u roku da bismo mogli da osolimo d*** tokom leta sa ekipicom, a ne natapamo knjigu suzama. Šta bi bili studentski dani bez ljubavnih intriga, dobrog seksa, lošeg seksa itd. Dok se boriš sa svim ovim vetrovima koji te šibaju sa svih strana, zaboraviš da zastaneš i zamisliš se kako si se ti zbog nečega istinski osetio. Nema se vremena jer je važno da hasluješ i uspešno peglaš sve. Na kraju krajeva, jedna od ultimativnih vrlina koja se nameće u 21. veku je multitasking, a uspeh je relativan iliti sve što postigneš društvu nikada nije dovoljno.
Svaka sličnost sa stvarnim likovima i gore pomenutim situacijama je slučajna i zbog toga, kao neko ko se polako, ali sigurno bliži tridesetoj, pokušaću da ti u nastavku teksta otvorim čakre sa par saveta šta je meni bilo okej da uradim do tridesete i u čemu sam donekle uspela:
- Upoznaj sebe – Dugo je vremena prošlo da shvatim osnovne stvari o sebi, od toga da sam zapravo jutarnji lik i da sam tada najproduktivnija. Da mi je neko pre xx godina rekao da ću ja sa xx godina (dama se ne pita za godine) ići na trening u 6 ujutru, jako bih se smejala. Ja sam recimo, ovu avanturu započela dejtovanjem sama sa sobom u vidu dugih romantičnih šetnji po keju tokom kojih sam procesuirala razne dnevne/nedeljne/mesečne situacije kroz koje sam prošla. Proces upoznavanja sebe traje jako dugo, ali da bi mogao adekvatno da odlučuješ u moru izbora koji su pred tobom i da budeš u bilo kom odnosu koji vredi, prva i osnovna stvar je da upoznaš sebe kako bi znao da li tebi to zapravo prija i da li te obogaćuje. Sve ostalo je samo privid stvarnosti. Naravno, umesto šetnje možeš da vodiš dnevnik, kreneš na terapiju.
- Smiri svoju savest – Svako ima one šta bi bilo kad bi bilo situacije, bilo da je u pitanju da si nenamerno povredio/la nekoga, ili se kaješ što si izgubio/la kontakt sa nekim. Naučila sam da nikada nije kasno reći izvini ili smiriti savest na bilo koji način. Možda ispadne strava, a možda i ne, ali nikada te više neće proganjati crv sumnje.
- Stani iza sebe – Kako polako budeš bolje upoznavao/la sebe, naučićeš i da bolje formiraš, ali i ceniš svoje mišljenje. Ne veruj svim porukama koje dolaze do tebe ukoliko se sam/a ne uveriš u njihovu istinitost, počevši od medija, pa i preko informacija koje kruže u društvu. Takođe, ovakvim načinom razmišljanja ćeš naučiti da staneš iza svoje odluke, bilo da je to i situacija da ne želiš da konzumiraš alkohol dok si u gradu, a ekipa te forsira.
- Oslobodi se – Život je isuviše kratak da bismo zazirali od emocija i zauvek čuvali sebe. Pusti se nekada u vatru pa NEKA PUKNE! Veruj svojoj intuiciji i pusti nove ljude u svoj život. Trudi se da uvek živiš u trenutku, budeš prisutan i uživaš u svim malim mekanim stvarima – smehu do suza sa svojim prijateljima, random lepom gestu, mirisu proleća.
- Pomiluj bližnjeg svoga (sebe) – Ovo je jako širok pojam i može se provući kroz sve aspekte života. Za početak, prihvati sebe i zavoli kožu u kojoj živiš i samim tim ćeš mnogo više poštovati svoje telo u svakom smislu, od hrane koju unosiš, do toga sa kim poželiš da deliš postelju. Takođe, ne budi ni toliko strog/a prema sebi, uvek ima mesta i za guilty pleasure u svakom vidu.
Ovi saveti će ti možda zvučati bejzik, ali zaista vredi da se s vremena na vreme podsetimo koliko je važno zaroniti u svoje dubine. Živimo u dobu hiperprodukcije i jurenja snova (koji možda i nisu naši) i tako zaboravimo da se preispitamo šta zaista želimo i šta nama prija. I na kraju krajeva, nema zenta od tridesetih godina. Ukoliko postaneš gospodar svog života, tridesete će ti biti samo upgradeovane i samosvesnije dvadesete. Izdržite legende!